Najstarije stijene koje danas nalazimo u Kornatima jesu dolomiti i vapnenci istaloženi prije nekih 100-tinjak milijuna godina .Tada je Afrička ploča bila znatno južnije nego danas, a između Afrike i Euroazije prostirao se veliki Zemljin ocean nazvan Tethys (današnje Sredozemno more samo je ostatak toga oceana). Kornatski prostor je u potpunosti bio uronjen u to toplo i životom bogato more.
Ugibanjem morskih organizama koji su živjeli na ovim prostorima i njihovim taloženjem na morskom dnu, nastali su svi oni dolomiti i vapnenci koji danas prevladavaju u Kornatima (vapnenci su puni fosila morskih školjaka).
Nije samo Zemljina unutarnja sila ostavila zanimljive tragove u Kornatima. I promjena globalne klime ostavila je svoj, možda još zanimljiviji trag. Za vrijeme posljednjeg velikog „ledenog doba“, prije 15-tak tisuća godina, zbog goleme količine vode koja je bila „zarobljena“ na Zemljinim polovima, nivo mora je bio za preko 130 metara niži nego što je danas. Pogledamo li dubine Jadranskog mora, nije teško zaključiti da su Kornati u to vrijeme bili sastavni dio kopna, a more je u Jadransku depresiju prodiralo samo do današnje Jabučke kotline.
Uslijed globalnog zatopljavanja i relativno brzog taljenja velikih ledenih polarnih kapa, nivo mora je naglo porastao, što je prouzročilo da se dotadašnje kopneno područje odjednom pretvori u usitnjeno otočno (samo vrhovi dotadašnjih brda ostali su na „suhom“). Brojni krški oblici (spilje, jame itd.) odjednom su se našli pod morem pružajući staništa i zaklone najrazličitijim novopridošlim morskim organizmima.
Postoje pretpostavke da je otok Kornat s kopnom bio spojen do prije nekih 9-10 tisuća godina, a s Dugim Otokom do prije 2100 – 2400 godina.
Ugibanjem morskih organizama koji su živjeli na ovim prostorima i njihovim taloženjem na morskom dnu, nastali su svi oni dolomiti i vapnenci koji danas prevladavaju u Kornatima (vapnenci su puni fosila morskih školjaka).
Nije samo Zemljina unutarnja sila ostavila zanimljive tragove u Kornatima. I promjena globalne klime ostavila je svoj, možda još zanimljiviji trag. Za vrijeme posljednjeg velikog „ledenog doba“, prije 15-tak tisuća godina, zbog goleme količine vode koja je bila „zarobljena“ na Zemljinim polovima, nivo mora je bio za preko 130 metara niži nego što je danas. Pogledamo li dubine Jadranskog mora, nije teško zaključiti da su Kornati u to vrijeme bili sastavni dio kopna, a more je u Jadransku depresiju prodiralo samo do današnje Jabučke kotline.
Uslijed globalnog zatopljavanja i relativno brzog taljenja velikih ledenih polarnih kapa, nivo mora je naglo porastao, što je prouzročilo da se dotadašnje kopneno područje odjednom pretvori u usitnjeno otočno (samo vrhovi dotadašnjih brda ostali su na „suhom“). Brojni krški oblici (spilje, jame itd.) odjednom su se našli pod morem pružajući staništa i zaklone najrazličitijim novopridošlim morskim organizmima.
Postoje pretpostavke da je otok Kornat s kopnom bio spojen do prije nekih 9-10 tisuća godina, a s Dugim Otokom do prije 2100 – 2400 godina.